Čardak ni na nebu ni na zemlji

Bio jedan car, pa imao tri sina i jednu kćer, koju je u kafezu hranio i čuvao kao oči u glavi.  Kad đevojka odraste, jedno veče zamoli se ocu svome da joj dopusti da iziđe s braćom malo pred dvor u šetnju, i otac joj dopusti. Ali tek što iziđe pred dvor, u jedan mah doleti iz neba zmaj ščepa đevojku između braće i odnese je u oblake. Braća otrče brže bolje k ocu i kažu mu  šta je bilo, i reku da bi oni radi svoju sestru potražiti. Otac im dopusti da idu da je traže, i da im  svakome po konja i ostalo što treba za put, i tako oni otidu.  Po dugome putovanju naiđu na jedan čardak, koji niti je na nebu ni na zemlji. Došavši onđe,  pomisle da neće u onome čardaku biti njihova sestra, pa se odmah stanu dogovarati kako bi se unj popeli, i poslije dugoga promišljavanja i dogovora, dogovore se da jedan od njih svoga konja  zakolje, i od kože konjske da okroje oputu, pa pritvrdivši jedan kraj od nje za strijelu, da puste  odozdo strijelu iz luka da se dobro za čardak prihvati, kako bi se uz nju peti mogli.  Mlađa dva brata reku najstarijemu da on svoga konja zakolje, ali on ne šćedne, pa ni srednji  ne šćedne, onda najmlađi zakolje svoga, od kože njegove okroji oputu, jedan kraj od nje veže  za strijelu, pak je pusti iz luka u čardak. Kad dođe da se penju uz oputu, opet najstariji i  srednji ne šćednu se peti, nego se popne najmlađi. Popevši se gore, stane ići iz jedne sobe  u drugu, i tako naiđe pa jednu sobu u kojoj vidi svoju sestru đe sjedi a zmaj joj metnuo glavu  na krilo pa spava a ona ga bište. Ona kad vidi brata svojega, uplaši se i dočne ga tiho moliti  da bježi dok se nije zmaj probudio, ali on ne šćedne, već uzme buzdovan, pa razmahne njime  i udari zmaja u glavu, a zmaj iza sna maši se rukom na ono mjesto đe ga je on udario pa reče  đevojci: "Baš ovđe me nešto ujede." Kad on to rekne, a carev ga sin još jednom udari u glavu,  a zmaj opet reče đevojci: "Opet me nešto ovđe ujede." Kad on i treći put zamahne da ga udari,  onda mu sestra rukom pokaže da ga udari u život, i on ga udari onamo, i kako ga udari,  zmaj ostane na mjestu mrtav, a careva ga kći sturi s krila, pa pritrči bratu svome, te se s njime  poljubi, pa onda uzevši ga za ruku stane ga voditi kroz sve sobe. Najprije ga uvede u jednu sobu  u kojoj je bio jedan vran konj za jaslima privezan s cijelijem takumom od čistoga srebra.  Po tom ga odvede u drugu sobu, u kojoj je za jaslima stajao bijel konj s takumom od suhoga  zlata. Najposlije ga odvede i u treću sobu đe je za jaslima bio kulatast konj i na njemu  takum dragijem kamenjem iskićen. Kad prođe te sobe, onda ga sestra odvede u jednu sobu  u kojoj je đevojka jedna sjedila za zlatnijem đerđefom i zlatnom žicom vezla.  Iz te sobe odvede ga u drugu u kojoj je druga đevojka zlatne žice ispredala. A najposlije  uvede ga u jednu sobu u kojoj je treća đevojka biser nizala, i pred njom na zlatnoj tepsiji  od zlata kvočka s pilićima biser kljucala. Sve ovo obišavši i viđevši vrati se natrag u onu sobu  đe je zmaj mrtav ležao, pa ga izvuče na polje i baci na zemlju a braća kad ga vide,  umalo ih groznica ne uhvati. Po tom najmlađi brat spusti najprije sestru svoju braći,  a onda sve tri đevojke svaku s njezinijem radom, jednu za drugom; spuštajući đevojke braći,  svaku je namjenjivao čija će koja biti a kad spusti treću, i to onu s kvočkom i pilićima,  on nju za sebe namijeni. Braća njegova zavideći mu što je on bio junak te je sestru našao  i izbavio, presjeku oputu da on ne bi mogao sići, pa onda nađu u polju jedno čobanče  kod ovaca, i preobuku ga i mjesto brata svoga ocu povedu, a sestri svojoj i đevojkama  oštro zaprijete da nikome ne kazuju šta su oni učinili.  Poslije nekoga vremena dozna najmlađi brat na čardaku da se braća njegova i ono čobanče  onijem đevojkama žene. Onaj isti dan u koji se najstariji brat vjenčavao, on uzjaše na vranca,  pa baš kad su svatovi iz crkve izlazili doleti među njih, te svoga brata, mladoženju,  udari malo buzdovanom u leđa da se odmah s konja premetnuo, pa onda odleti opet natrag  u čardak. Kad dozna da mu se srednji brat ženi a on u ono isto vrijeme kad su svatovi iz crkve išli,  doleti na đogatu, te i srednjega brata onako udari da se odmah s konja premetnuo, pa između  svatova opet odleti.  Na pošljetku doznavši da se čobanče njegovom đevojkom ženi, uzjaše na kulaša,  i doleti u svatove baš kad su iz crkve izlazili, te mladoženju buzdovanom udari u glavu  da je na mjesto mrtav pao, a svatovi onda đipe da ga uhvate, ali on ne šćedne ni bježati,  nego ostane među njima, pa se pokaže da je on najmlađi carev sin a ne ono čobanče,  i da su ga braća iz zavisti ostavila na onome čardaku u kome je on sestru našao i zmaja ubio,  a to sve zasvjedoči i sestra i one đevojke.  Kad car to čuje, on se naljuti na svoja dva starija sina i oćera ih odmah od sebe,  a njega oženi đevojkom koju je sebi izabrao i ostavi ga nakon sebe da caruje. NARODNE PRIPOVJETKE - prikupio Vuk Stefanović Karadžić - objavio u Beču 1853.g. u štampariji Jermenskog manastira  Za vas pronašla na www.zvrk.co.rs