петак, 5. мај 2017.

Blogeri pišu za decu - Olivera Karan

Bockanje koje je najavilo još iglica

Zvezda Danica je dremljivo žmirnula i pogledala Mesec koji je nedaleko od nje tiho zevao naprežući se da ostane budan.
  • Hajde Danice tiho joj je šapnula Zora, gvireći iza oblaka, odvedi ga na spavanje i lepo ga ušuškaj do sledeće noći da ja mogu lagano da zarudim i probudim Sunce. U Čudesnom vrtu je noćas bilo mnogo uzbudljivo i red je da se to raščuje.
Zvazda Danica iskosa, sanjivo baci pogled u njenom pravcu i vide kako se ova, Zora, lagano provlačila između oblaka na kojem su ona i Mesec lebdeli, gurajući svoju beličastu svetlost između njih dvoje lelujavo, kao da se njiše na nekom plamičku pomeranom vetrom.
  • Dobro, obratila joj se tihim glasom. U pravu si. Red je da idemo i mi da se odmorimo. Bila je ovo duga, naporna i tamna noć koju je trebalo da osvetlimo mnogo više no uobičajeno baš zbog događaja u Čudesnom vrtu.
Zagrlila je svog brata Meseca i tiho uzdahnuvši, polako je zatvarala vrata noći sklapajući umorno svoje oči, prepustivši Zori da donese dan i razbudi Sunce.
......  
  • Heej, nemoj da me bockaš! Ko si ti? Otkud ti ovde?
  • Oh, oh, izvini. Nije bilo namerno. Samo sam se malo proteglila. To uvek radim kad sviće dan. Ja sam Roksanda, kleka. Novi stanovnik ovog Čudesnog vrta. Tako sam čula da se zove ovo mesto od nje, one koja me ovde smestila.
  • Kleka? Nisam znala da su one tako bockave.
  • Jesmo, jer smo mi četinari.
  • Četinari? Šta ti to znači?
  • Imamo čekinjaste, igličaste listove koje menjamo svake četiri godine. Otuda ime četinari.
  • Hoćeš da kažeš da ti u jesen ne opadne lišće kao meni?
  • Upravo to. Ja sam zimzeleno drvo. Kao moj rođak čempres. Kao što su borovi i jele i tise i ostala zimzelena stabla, drveće koje je i zimi zeleno. A ti? Ko si ti?

  • Ja sam Larisa. Sibirska breza. I ovo je moj ćošak, tako da nemoj da me guraš jer si bockava. Ali, u u svakom slučaju dobrodošla u Čudesni vrt. Ovde će ti biti mnogo dobro. Blaga voli biljke i životinje.
  • Ko je Blaga?
  • O, pa kako ne znaš. To je ona što te tu postavila da rasteš. Mi, stanovnici vrta,  smo joj dali to ime jer je prema svima nama nežna i blaga. Ne znamo njeno pravo ime. 
A ti, otkud tebi ime Roksanda? Mora da ti ga je ona dala. Ona uživa da nam daje imena iz njenog sveta. I sva su lepa i primerena svakom od nas.
Evo, do tebe je Marin, tamaris. Ona kaže da je on Dalmatinac, ustvari da je najlepše tamarise videla u Dalmaciji. Zato je on dobio to ime. Čula sam je kako to objašava jednoj svojoj prijateljici dok su šetale vrtom. Mene posebno voli. Zove me i Lara. Kaže, ona je bila junakinja jedne knjige. Skoro je stigao novi stanovnik bašte, iz Sibira, kao i ja. Čula sam da je i on dobio ime primereno svom poreklu, doktor Živago.
  • A jel on stvarno doktor?
  • Ma nije, ali Blaga kaže da je on limun i da limun leči skoro sve, jer ima u sebi mnogo važan vitamin C. Eto, Blaga kaže da sam i ja lekovita, za mnogo tog. Ona povremeno pije čaj od mojih listova. Kaže da je to dobro za cirkulaciju. Ne znam da ti kažem šta je to cirkulacija. A ti, jesi li i ti lekovita Roksanda? Mora da jesi jer Blaga voli da su stanovnici Čudesnog vrta svi na svoj način čudesni. Zato i zove ovaj vrt čudesnim.
  • Čula sam je gde govori da je srećna što me ima jer i ja lečim bubrege. Ne znam kako, ali nekako joj verujem. I ja sam stekla utisak da je Blaga mnogo dobra. Znaš kako me nežno namestila. Pa me pomilovala i dala mi ovo lepo ime. Kaže, bićeš moja Roksanda đevojka. Kao što je prava Roksanda bila žena srpskom caru Dušanu koju je za njega osvojio njegov sestrić, junak Miloš Vojinović.
  • Eh da, voli Blaga da nam daje ta stara imena. Da se upamte, kako kaže i da se ne zaborave. A i ti, čudo da si se baš jutros obrela ovde, kao pretskazanje događaju.

  • Kakvom događaju Larisa? Šta se to desilo?
  • Ne znaš? Došapnula je Koviljka Budimki, a ova meni. Imamo nove stanovnike Čudesnog vrta.
  • Koviljka, Budimka? Ko su ti one?
  • Ej Roksanda, izvini. Sve zaboravim da si nova u vrtu. Koviljka je mlada jabuka, Petrovača. Blaga je nju uzgojila sama, iz semenke. Ove godine je prvi put cvetala i Blaga se nada bar jednoj jabuci od nje.
  • Kažeš Petrovača, a zove se Koviljka, malo si me zbunila.
  • Koviljka je jabuka sorte Petrovača, koja sazreva prva, oko Petrovog dana, u julu mesecu. Blaga kaže da je sočna i da je mnogo voli, iako nije baš neki veliki ljubitelj tog voća.
  • Pa što je onda posadila i tu drugu, Budimku?
  • E za nju kaže da je to njena omiljena jabuka, još iz detinjstva. Ima i jednu kojoj nije dala ime. Ostavila joj njeno, rođeno. Zove se Grenni Smith. Ona je zove zelenika i kao da je ne voli. Blaga kaže da mnogo kisela da se jede, ali je odlična za kolače. Nemam pojma šta su kolači, ali Blaga kaže da tu jabuku najviše voli njena ćerka i da je zato i ona ovde u Čudesnom vrtu. Ona je i najstarija i ima poseban tretman kao takva.
  • Kako poseban?
  • Blaga sedi uvek ispod nje i tu odmara i čita. Voli njenu, kako kaže, prozračnu hladovinu. I kaže da posebno voli kad procveta. Sva se okiti cvetovima kao divlja trnoružica.
  • Pa jabuka i jeste iz roda ruža moja Larisa. Nego, nikako da mi kažeš, šta se to noćas desilo u Čudesnom vrtu.
  • Eh tako ti je to kad se ja raspričam, a nemam baš često priliku da pričam sa nekim ženskog roda. Vidiš i sama da su oko mene sve sami muškarci, osim one uspavane lepotice, tamo, pored pojilice za leptire, koja čeka da baš otopli pa da tek onda, lenjo, razvije svoje listove. Ona mnogo sekira Blagu. O njoj ću ti pričati neki drugi put, da ne probudim ove muškarce koji još uvek spavaju. Sa njima ću te upoznati kasnije. Znaš, u ovom našem čudesnom vrtu nema samo drveća. Ima i cveća, ptica, insekata i domaćih živuljki, kako Blaga zove neke. A ima i onih koji su čak iz šume došli ovde, da žive sa nama. Ne budu tu stalno. Dođu kad im prigusti. To je moje mišljenje.
  • Kako kad im prigusti?
  • Pa tako, kad treba da na primer na svet donesu svoje mlade.
  • Heej, je l' ti to hožeš da kažeš da se noćas neko rodio ovde u Čudesnom vrtu?
  • Baš to hoću da kažem. Ježica Selena je dobila male ježeve. Zato je mesec noćas sjajio posebno jakim sjajem, a i zvezda Danica mu je u tome pomagala. Zar nisi i sama primetila?
  • Nisam. Mnogo mi je žao, ali bila sam strašno iznurena. Možda zato što sam tek stigla ovde, u ovaj, kako kažeš Čudesni vrt. Spavala sam čvrstim snom, sve do jutros, kad sam se promeškoljila i kad si me ti rasanila svojim uzvikom da te ne bockam.
  • Pa dobro, nemoj da se ljutiš na mene Roksanda, ali nije prijatno da te probudi bockanje. A i pre no što si me ti bocnula, ometalo mi je san sašaptavanje Koviljkino sa Budimkom pa sam im doviknula da prestanu, da nas puste da s mirom spavamo. One su mi onda dojavile da je Selena uspešno na svet donela šest malih ježeva. Eto, tako si ti takva bockava, i ne sluteći, svojim dolaskom u čudesni vrt najavila njihov dolazak.
  • A gde su oni sad Larisa? U kojem delu vrta?
  • Ti si još malog rasta i ne možeš ih pogledom dosegnuti, ali, Blaga je Seleni napravila kućicu u onom gornjem delu vrta, dijagonalno od nas dve.
  • Zašto imam utisak da si ljuta na Selenu Larisa? Nekako kad je spomeneš glas ti dobije opor ton?
  • E to ću ti drugi put ispričati Roksanda. Ipak, mnogo se radujem malim ježevima. I nadam se da će bar neki od njih ostati u vrtu, da se neće kao poklisari, kao majka što im je, zaboraviti i otići odavde. Blaga je uvek mnogo žalosna zbog tog. Heej Koviljka, šta se dešava tamo? Je li se probudila gospođa zaštićena – viknula je Larisa u pravcu jabuke Petrovače koja je rasla nedaleko od ježeve kućice, a koja se sanjivo klatila na ranom jutarnjem povetarcu zbunjeno se ogledavajući oko sebe i tražeći pogledom onog ko je pozvao.

Zora je uveliko svanula i prvi zraci sunca obasjali su neveliku baštu. Rosa se caklila na listovima drveća i laticama cvetova sa sjajnim odblescima duge, koja kao da je želela da svojim divnim bojama pridonese lepoti rađanja novog života u Čudesnom vrtu.

PS: Slike su sa Google
Olivera Karan
 http://odsvegaponesto-oljaka.blogspot.rs/2017/04/bockanje-koje-je-najavilo-jos-iglica.html

2 коментара: