|
Bio jedan
car, pa imao tri sina i jednu kćer, koju je u kafezu hranio i
čuvao kao oči u glavi.
Kad đevojka odraste, jedno veče zamoli
se ocu svome da joj dopusti da iziđe s braćom malo
pred dvor u
šetnju, i otac joj dopusti. Ali tek što iziđe pred dvor, u jedan
mah doleti iz neba
zmaj ščepa đevojku između braće i odnese je
u oblake. Braća otrče brže bolje k ocu i kažu mu
šta je bilo,
i reku da bi oni radi svoju sestru potražiti. Otac im dopusti
da idu da je traže, i da im
svakome po konja i ostalo što treba
za put, i tako oni otidu.
Po dugome putovanju naiđu na jedan čardak,
koji niti je na nebu ni na zemlji. Došavši onđe,
pomisle da neće
u onome čardaku biti njihova sestra, pa se odmah stanu dogovarati
kako bi se
unj popeli, i poslije dugoga promišljavanja i dogovora,
dogovore se da jedan od njih svoga konja
zakolje, i od kože konjske
da okroje oputu, pa pritvrdivši jedan kraj od nje za strijelu,
da puste
odozdo strijelu iz luka da se dobro za čardak prihvati,
kako bi se uz nju peti mogli.
Mlađa dva brata reku najstarijemu
da on svoga konja zakolje, ali on ne šćedne, pa ni srednji
ne
šćedne, onda najmlađi zakolje svoga, od kože njegove okroji oputu,
jedan kraj od nje veže
za strijelu, pak je pusti iz luka u čardak.
Kad dođe da se penju uz oputu, opet najstariji i
srednji ne šćednu
se peti, nego se popne najmlađi. Popevši se gore, stane ići iz
jedne sobe
u drugu, i tako naiđe pa jednu sobu u kojoj vidi svoju
sestru đe sjedi a zmaj joj metnuo glavu
na krilo pa spava a ona
ga bište. Ona kad vidi brata svojega, uplaši se i dočne ga tiho
moliti
da bježi dok se nije zmaj probudio, ali on ne šćedne, već
uzme buzdovan, pa razmahne njime
i udari zmaja u glavu, a zmaj
iza sna maši se rukom na ono mjesto đe ga je on udario pa reče
đevojci: "Baš ovđe me nešto ujede." Kad on to rekne,
a carev ga sin još jednom udari u glavu,
a zmaj opet reče đevojci:
"Opet me nešto ovđe ujede." Kad on i treći put zamahne
da ga udari,
onda mu sestra rukom pokaže da ga udari u život,
i on ga udari onamo, i kako ga udari,
zmaj ostane na mjestu mrtav,
a careva ga kći sturi s krila, pa pritrči bratu svome, te se s
njime
poljubi, pa onda uzevši ga za ruku stane ga voditi kroz
sve sobe. Najprije ga uvede u jednu sobu
u kojoj je bio jedan
vran konj za jaslima privezan s cijelijem takumom od čistoga srebra.
Po tom ga odvede u drugu sobu, u kojoj je za jaslima stajao bijel
konj s takumom od suhoga
zlata. Najposlije ga odvede i u treću
sobu đe je za jaslima bio kulatast konj i na njemu
takum dragijem
kamenjem iskićen. Kad prođe te sobe, onda ga sestra odvede u jednu
sobu
u kojoj je đevojka jedna sjedila za zlatnijem đerđefom i
zlatnom žicom vezla.
Iz te sobe odvede ga u drugu u kojoj je druga
đevojka zlatne žice ispredala. A najposlije
uvede ga u jednu sobu
u kojoj je treća đevojka biser nizala, i pred njom na zlatnoj
tepsiji
od zlata kvočka s pilićima biser kljucala. Sve ovo obišavši
i viđevši vrati se natrag u onu sobu
đe je zmaj mrtav ležao, pa
ga izvuče na polje i baci na zemlju a braća kad ga vide,
umalo
ih groznica ne uhvati. Po tom najmlađi brat spusti najprije sestru
svoju braći,
a onda sve tri đevojke svaku s njezinijem radom,
jednu za drugom; spuštajući đevojke braći,
svaku je namjenjivao
čija će koja biti a kad spusti treću, i to onu s kvočkom i pilićima,
on nju za sebe namijeni. Braća njegova zavideći mu što je on bio
junak te je sestru našao
i izbavio, presjeku oputu da on ne bi
mogao sići, pa onda nađu u polju jedno čobanče
kod ovaca, i preobuku
ga i mjesto brata svoga ocu povedu, a sestri svojoj i đevojkama
oštro zaprijete da nikome ne kazuju šta su oni učinili.
Poslije
nekoga vremena dozna najmlađi brat na čardaku da se braća njegova
i ono čobanče
onijem đevojkama žene. Onaj isti dan u koji se najstariji
brat vjenčavao, on uzjaše na vranca,
pa baš kad su svatovi iz
crkve izlazili doleti među njih, te svoga brata, mladoženju,
udari
malo buzdovanom u leđa da se odmah s konja premetnuo, pa onda
odleti opet natrag
u čardak. Kad dozna da mu se srednji brat ženi
a on u ono isto vrijeme kad su svatovi iz crkve išli,
doleti na
đogatu, te i srednjega brata onako udari da se odmah s konja premetnuo,
pa između
svatova opet odleti.
Na pošljetku doznavši da se čobanče
njegovom đevojkom ženi, uzjaše na kulaša,
i doleti u svatove baš
kad su iz crkve izlazili, te mladoženju buzdovanom udari u glavu
da je na mjesto mrtav pao, a svatovi onda đipe da ga uhvate, ali
on ne šćedne ni bježati,
nego ostane među njima, pa se pokaže
da je on najmlađi carev sin a ne ono čobanče,
i da su ga braća
iz zavisti ostavila na onome čardaku u kome je on sestru našao
i zmaja ubio,
a to sve zasvjedoči i sestra i one đevojke.
Kad
car to čuje, on se naljuti na svoja dva starija sina i oćera ih
odmah od sebe,
a njega oženi đevojkom koju je sebi izabrao i ostavi
ga nakon sebe da caruje.
NARODNE
PRIPOVJETKE
- prikupio Vuk Stefanović Karadžić - objavio u Beču 1853.g. u štampariji Jermenskog manastira
Za vas pronašla na www.zvrk.co.rs
|
четвртак, 19. јун 2014.
Čardak ni na nebu ni na zemlji
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар